Jeste li znali?

Stiže nam Martinje

martinje

11. studenog je datum kada nam stiže Martinje, to je dan svetog Martina na koji je 397. godine pokopan Sveti Martin. To je ustvari dan kada se mošt pretvara u mlado vino. Tko ne voli vino?
Da čujem? Pa, ajmo onda o vinovoj lozi jer 1 dcl kvalitetnog vina na dan vam može i te kako pomoći, ali nemojte pretjerivati.

Prava je prilika kako bi vas upoznala sa tom ljepoticom vinovom lozom. Mnogobrojni kultivari vinove loze služe za proizvodnju grožđa. Kako vas ne bih previše zamarala sistematikom, reći ću vam samo kako postoje vrste koje se uzgajaju za plodove, za podloge i koje služe kao ukras.
U našem klimatu se uzgaja vrsta Vitis vinifera subsp. vinifera, kultivirana, europska, plemenita loza, jednodomna biljka, samooplodna za koju se smatra da joj je predak Vitis vinifera subsp. sylvestris ili divlja loza.

Svaku biljku nazivamo trs ili čokot koji ima nadzemne i podzemne organe. Razlikujemo vegetativne i generativne organe. Vegetativni su: korijen, stablo, pupovi, mladice, rozgva i lišće.
Generativni su: cvijet, cvat, grozd, vitica, bobica i sjemenka.

Nas trenutno samo zanima grozd i bobica, a faza bobica započinje oplodnjom, a završava dozrijevanjem grožđa. Dozrijevanje grožđa je pojava u kojoj se mijenja boja kožice, pa tako kod bijelih sorata klorofil daje mjesto spojevima ksantofila i karotina, a kod crnih spojevima antocijan.
Dolazi i do kemijskih promjena, smanjuje se koncentracija kiselina, a povećava se šečer. Razlog zašto vina iz hladnijih klimata imaju manje alkohola, a više kiselina leži u tome što je kod visokih tepmeratura razgradnja intenzivnija, dok pri niskim temperaturama kiselost ostaje visoka. Što govori da gdje dozrijevanje protječe pri niskim temperaturama, imaju manje alkohola, a više kiselina, dok vina iz toplijih klimata imaju više alkohola, a manje kiselina.

Vinova loza

Vinova loza

Svatko od nas preferira, pa tako i ja neko vino koje vama paše i od kojega se dobro zabavite.
Netko voli Chardonnay, netko Muškat otonel, Pinot, Cabernet sauvignon, Merlot, da ih sve naravno ne nabrajam za svakoga postoji vino baš po njegovom ukusu.

Ja ću vam samo malo skrenuti pažnju na naše autohtone sorte.
Pa tako od najpoznatijih bijelih sorata imamo gorkasti Grk bijeli stari kurtival otoka Korčule, skladan i svjež Pošip autohtoni kultivar sa Korčule koji ima specifičnu aromu, Maraština ili Rukatac sa Suska. Trojišćina crvena kultivar kvarnerskog područja daje suho vino. Vugava bijela sa otoka Visa daje vrhunsko vino voćne arome. Bogdanuša bijela je jedino zastupljena na Hvaru koja daje lagano, nježno vino. Bartkovina bijela najviše dolazi sa Korčule i ima visoke kiseline. Gegić koji je sa Paga, vino je lagano i neutralno. Malvazija istraska bijela je najznačajnija sorta Istre finog mirisa i okusa. Kiselkast Škrlet bijeli nam dolazi iz Pokuplja. Specifična Žlahtina bijela sorta kvarnerskih otočja i priobalja.
Jedna od najznačajnijih crnih sorata je Plavac mali, dolazi iz srednje i južne Dalmacije. Daje puno vino nježne arome. Kakvoča ovisi o položaju, a položaji koji se ističu su Dingač, Postup i Žuljane na Pelješcu, južne padine Hvara, Brača, Korčule. Jak i intenzivan Babić crni domaći je dalmatinski kultivar. Crljenak (Zinfandel) Kaštelanski je sorta srednje i južne Dalmacije. Tamnocrveni Dobričić crni, najviše ga ima na Šolti i Čiovu.

Sretno Martinje i živjeli!

Komentiraj

Komentara

Ostavite komentar